Rezultati istraživanja pokazuju da je verbalno nasilje zastupljenije od fizičkog, što je potvrđeno i kroz razgovore s učenicima kojima je prezentirano istraživanje. Učenici su najčešće ogovarali ili bili ogovarani, oko ½ učenika barem se jednom našlo u tim situacijama. Sljedeći po pojavnosti i učestalosti slijedi nazivanje drugog učenika pogrdnim imenom što je učinilo oko ½, ili 57% učenika. Gotovo identičan broj učenika bio je žrtva takvog ponašanja. Što se tiče fizičkih oblika nasilja, oni su rjeđi i događaju se izvan škole.  Oko 47% učenika  ne poduzima ništa, ili su pasivni promatrači neprimjerenog ponašanja prema drugim učenicima, a oko 42% učenika je izravno, osobno doživjelo etiketiranje, izoliranje i diskriminiranje na račun stila odjevanja, ili življenja.  Najrjeđi oblik ponašanja su prijetnje drugim učenicima, 1/3 učenika navodi kako je prijetila drugim učenicima, a njih četvrtina navodi kako im je drugi učenik prijetio. Oko 27% učenika navodi kako je u nekim slučajevima u ulozi nasilnika, a u drugim u ulozi žrtve.

Učenici školsku klimu ocjenjuju s prosječno dobrom ocjenom, a najveća je socijalna distanca iskazana prema učenicima s problemima u ponašanju.                                                             Također, u aktivnoj debati oko 1/3 učenika navodi kako je nekad u životu primilo sadržaj preko Interneta koji ih je uznemirio.
Više od 40% učenika navodi kako trebaju sami riješavati nasilne situacije, a odgovor na pitanje;“ Na koji način učenici mogu pridonijeti poboljšanju odnosa unutar škole“ ukazuje na obeshrabrenost jer najveći dio navodi kako ne  mogu utjecati na promjene u školskoj okolini  te svojim zajednicama i.. Nadalje  oko ½ učenika navodi spremnost i volju da se u školi bave temama vezanih uz mir, toleranciju i rješavanje sukoba.  I , na koncu učenici navode kako treba češće provoditi preventivne  sadržaje za učenike i mlade u školi i njihovih sredina te kvalitetnije sadržajne aktivnosti kako bi mogli provoditi slobodno vrijeme na kvalitetan način. Također, ½ učenika tvrdi kako je nedovoljno izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti te kada bi bilo više aktivnosti rado bi se uključili.

Iako je najzastupljeniji oblik koji se spominje - ogovaranje - oblik blagog nasilja čiji uzroci mogu biti sitne razmirice među učenicima, ono može dovesti do isključivanja djece po određenoj osnovi, a tada postaje ozbiljan problem. Stoga,  veoma je važno identificirati i reagirati pravovremeno na pojavnosti nasilja neovisno o kojem se obliku radi.
Prema iskustvima provedenih preventivnih aktivnosti Preventivnog programa škole prevencija nasilja se ne može promatrati izdvojeno od društvenih i ekonomskih činitelja i trendova, stoga u prevenciji nasilja neophodna suradnja cjelokupnog školskog osoblja, učenika, roditelja te društvene zajednice.                     Poznato nam je kako je elektronsko nasilje, jedno od suptilnijih oblika nasilja jer je povezano s činjenicom da roditelji ne kontroliraju sadržaje koja djeca koriste. U školama i zajednicama u kojima se učenicima ne pružaju drugi sadržaji, internet je jedino mjesto druženja u kojem se nasilje latentno provovodi. 
Kada je riječ o prevenciji nasilja važno je pružati učenicima mogućnosti uključivanja u izvannastavne aktivnosti, provodeći edukacije učenika te sistemska istraživanja koja učenicima i nastavnicima daju formativnu, informativna i stratešku smjernicu ka  usvajanju socijalnih vještina djelovanja i odupiranja rizičnim situacijama i oblicima ponašanja.. Anketno istraživanje provedeno je uzastopno dvije godine za redom te komparacija rezultata u analizi rezultata u drugom anketnom istraživanju  govori kako je nasilje u blagom padu u odnosu na prethodnu školsku godinu. Stoga, škola treba sistematično provoditi edukativna predavanja, radionice i istraživanja jer i mali pomak u percepciji i pojavnosti nasilja je značajan u procesu prevencije.

Zahvaljujemo našim učenicima Mii i Andriji na predanom radu i  analizi provedenog istraživanja jer su pokazatelji vrijedni pozornosti našim učenicima, nastavnicima , roditeljima te lokalnoj zajednici.

Sanda Horvatović, psihologinja